Dečija psihodrama je dijagnostička i psihoterapijska metoda namenjena deci od 5 do 12 godina. Sa odličnim rezultatima, dečija psihodrama pokazuje svoju primenu kod dece koja imaju teškoću pri sklapanje ličnog kontakta u individualnoj terapiji ili se koristi kao nadgradnja individualne terapije.
U okviru CLR organizuju se dva cuklusa terapija tokom godine. Ciklusi traju 3 meseca, 12 nedelja. Jedan ciklus psihodramskih radionica počinje sredinom septembra i traje do polovine decembra. Drugi ciklus počinje u martu i traje do juna. Svaki ciklus koncipiran je da traje 12 susreta. Jedan susret je 60minuta. Deca se brižljivo organizuju u grupe, od strane terapeuta. Svaka grupa je uzrasna i broji od 3 do 5 članova. Pre početka rada sa decom organizuju se individualni intervjui terapeuta sa roditeljima. Na kraju ciklusa, po završetku 12 radionica, ponovo se organizuju završni razgovori sa svakim roditeljskim parom i terapeutom, kako bi se načinila evaluacija načinjenih promena kod deteta. Jedno dete moze da pohađa i dva uzastopna ciklusa, nakon kojih se pravi pauza u ovom tipu rada. U vreme trajanja psihodramskih sureta ne radi se druga/individualna psihoterapija sa istim detetom.
Terapiju vode dva terapeuta/voditelja. Oni su ravnopravni partneri u igri sa decom. Voditelji se sa jedne strane, usmeravaju na svako dete u grupi, kao na pojedinca – trude se da ga razumeju, da otkriju i da shvate njegovo ponašanje i osećanja, a sa druge strane, posmatraju i registruju zbivanja u grupi, tumače ih i usmeravaju grupne procese prema izgradnji novih doživljalja i relacije u koma deca mogu da prepoznaju i da dožive sebe kao kreativne tvorce sopstvene ličnosti, kao biće koje je dostojno pažnje i ljubavi.
Deca na psihodramskim susretima, osećaju i doživljavaju da ulaze u drugačiji svet, u svet u kojem je sve moguće, gde se sve može desiti. Mogu da se pretvore npr. u “drvo”, “kralja”, “mačku”, “princa”,” jednoroga”, mogu da prihvate bilo koju željenu ulogu. U igri će se desi ono što oni sami kreiraju. U pričama drugih učestvuju na osnovu sopstvenog izbora. Jedino pravilo, koje je važno, neizostavno i nezamenljivo u „kao da“ svetu je da se agresivnost ispoljava samo simbolično.
Psihodrama je pogodna za decu:
- kod koje želimo da pospešimo lični rast i razvoj, njihovo samopouzdanje, samopoštovanje,
- koja potiču iz porodica sa psihosocijalnim teškoćama kao što su: razvod, alkoholizam, zanemarivanje i zlostavljanje.
- sa hiperaktvnošču;
- sa poremećaja ponašanja,
- sa psihosomatskim poremećajima.
- sa decom iz nestimulativne/deprivirane socijalne sredine.
- sa problemima uklapanja u vrpnjaščku grupu,
- koja su anksiozna ili imaju različite strahove.
Spontana igra oslobađa dečju kreativnost, širi repertoar uluga, dovodi do novih doživljalja te doprinosi rastu, razvoju i jačanju detetove ličnosti.
Namenjene su deci predškolskog uzrasta, i osmišljene kao dodatna pripema sa temom “Psihološka priprema dece za polazak u školu”. Kroz ovu pripremu i roditelji su aktivni učesnici – kroz teme koje obrađujemo na predavanjima za njih, materijalom koji dobijaju u cilju interaktivnog rada sa svojim detetom i kroz individualne savete koji prate specifičnost njihovog deteta.
Nakon višegodišnjeg iskustva u radu sa decom, uočili smo lose posledice izostajanja kontinuirane pripreme dece za polazak u školu. Zvaničan program pripreme dece za polazak u školu prolazi kroz razne promene, a od 2020.godine, sa pojavom koronavirusa, diskontinuitet i improvizovan pristup, reflektuje se i dalje na kvalitet njihovog školovanja. Program je osmišljen da kroz psihološki podsticaj detetovog razvoja i edukaciju roditelja prevenira pojedine probleme dece u učenju, vršnjačkim odnosima, odnosima prema autoritetima.
Praksa nam ukazuje da sva deca polaze u školu nakon završenog programa pripreme, ali je spremnost dece za praćenje školskih tražnji prilično raznolika. Većina stručnjaka savetuje da će deca “sazreti” tokom školovanja, što svakako jeste tačno, jer sam razvoj donosi promenu u sazrevanju, ali se nedovoljno bavimo sistemskom socioemocionalnom podrškom deci koja svoj teret sazrevanja, u većoj meri, nose sama! I pored podrške koju najčeće imaju u roditeljima, učiteljima, pa čak i vršnjacima, teret borbe sa poteškoćama jeste njihov teret. Zrelost dece pred polazak u školu posmatramo kroz četiri aspekta: fizička, kognitivna, edukativna i socioemocionalna zrelost.
Svesni smo da kao psiholozi možemo dati podršku i pomoć deci da budu spremnija u aspektu edukativne, kognitivne i socioemocionalne zrelosti. S tim u vezi, organizujemo radionice za decu predškolskog uzrasta (od 5,6 do 6,6 godina) kao dodatnu pripremu za polazak u školu namenjenu svoj deci kod koje postoje poteškoće u savladavanju programa ili se primećuje nesklad u razvoju pomenutih aspekata – zbog čega deca ne mogu sa iskažu svoj pravi potencijal.
Pripreme se organizuju prvo kroz INDIVIDUALNI rad sa svakim detetom, a potom se formira GRUPA sa maksimalno 6-ro dece. Cilj nam je da kroz ostvareni odnos poverenja sa svakim detetom, uočimo aktuelni nivo zrelosti spram uzrasta i pokrenemo procese promene u sferama koje detektujemo kao zone zastoja ili nedostatka iskustva kod svakog deteta. Kroz individualni rad usmereni smo i na usvajanje onih znanja koja, spram uzrasta dete čini sigurnijim u samopouzdanijim da se iskaže. Individualni rad usmeren je na podsticaj detetove pažnje, govora i jezika, sitne motorike, konstruktivnih sposobnosti, inteligencije… Nakon individualnog rada u cilju podsticanja i usklađivanja kognitivnih i edukativnih aspekata zrelosti, formiramo grupe u kojima pokrećemo nove odnose i grupnu dinamiku, čime najviše podstičemo socijanu i emocionalnu sferu detetovog razvoja. U zavisnosti od specifičnih krakteristika svakog deteta, psihološke pripremne radionice traju oko 3 meseca. Susreti se organizuju jedan put nedeljno – prvo kao individualni, a potom kroz rad u grupi.
Voditelji u radu sa decom su Tamara Vranešević i Sandra Rašković.